Kod cirkon protetskih radova uvek je poželjno brušenje polužleba ili stepenika, jer je cirkon kao materijal krt i može doći do pucanja usled horizontalnog sleganja kod linijske preparacije.
Ono što je razlika između metal keramike i cirkon keramike, između ostalog, jeste i invazivnost pri brušenju. Za lepu boju i estetiku kod metal keramike potrebno je oko 1,5mm prostora, dok kod cirkona ili litijumdisilikata sa novim tehnikama mikroslojevanja i bojenja isti rezultati mogu da se postignu na oko 0,7-0,8mm prostora i manje.
Kod pacijenata sa dubokim zagrižajem, prema našem iskustvu, najbolje je raditi metalokeramičke mostove.
Zavisi koji cirkonijum koristimo. Postoji više različitih tipova cirkona koji su manje ili više translucentni. Što je cirkon translucentniji to mu je tvrdoća manja i samim tim trpi manji pritisak. Tako cirkon na koji se radi slojevanje keramike trpi dva međučlana, a multilayer cirkon samo jedan međučlan.
Jednostrana bezubost (Kenedi II klasa) može biti indikacija za kombinovani rad ako je više zuba uključeno u most. Tada se radi jedan atečmen i jedan frez na zub koji je prvi do bezubog polja. Ako rad uključuje samo jedan do dva zuba, bolje rešenje su teleskop krune.
Da, naravno! Ako su implanti dobro raspoređeni i dovoljno u kosti, tada može da se uradi i ovakav hibridni rad. Treba voditi računa o pozicijama distalnih implantata, jer konstrukcija može da se pusti maksimalno 15mm preko zadnjeg implanta.